|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Psihofiziološka dijagnostika poremećaja uzrokovanih stresom |
| Voditelj: |
Dragica Kozarić-Kovačić |
| Ustanova: |
Klinička bolnica "Dubrava" |
| Sažetak: |
Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) i akutni stresni poremećaj (ASP) javljaju se nakon izlaganja traumatskim događajima, a razlikuje ih vrijeme u kojima se nakon traume javljaju simptomi. Peritraumatska disocijacija u ASP-u je rizični čimbenik i najbolji prediktor za razvoj PTSP-a. Još uvijek se ne zna koji su čimbenici odgovorni za razvoj PTSP-a, te su stoga važna istraživanja kojima je cilj razjasniti čimbenike koji dovode do razrješenja ASP ili njegove prolongacije u PTSP. Radi komplicirane diferencijalne dijagnostike, i dijagnoze bazirane na simptomima opisanim od bolesnika, sigurnu dijagnozu PTSP-a teško je postaviti, i PTSP se lako simulira. Psihofiziološka reakcija na stresni podražaj je pod kontrolom simpatičkog živčanog sustava i ne može se simulirati. U osoba koje pate od ASP-a i PTSP-a i najmanji podsjetnik na traumatsko iskustvo može izazvati pojačanu pobudljivost i posljedično fizičke simptome (ubrzanje pulsa, znojenje, kratkoća daha, itd.), te pojačani osjećaj straha. Istraživanje će obuhvaćati tri skupine sudionika: skupinu bolesnika koja je razvila ASP nakon civilne traume doživljene u prethodnih mjesec dana, skupinu bolesnika s kroničnim PTSP-om, i skupinu osoba bez psihičkih oboljenja. Pretpostavke su da će bolesnici s PTSP-om pokazati veću psihofiziološku pobudljivost na traumatske podražaje nego traumatizirane osobe bez PTSP-a; da će osobe s pojačanom psihofiziološkom pobudljivošću nakon traume češće pokazati simptome ASP-a; da će pojačana psihofiziološka pobudljivost u ASP-u biti povezana s razvojem PTSP-a; a ako ne, takve će osobe imati povišene rezultate na testovima za simuliranje; da će osobe koje imaju kompenzacijske zahtjeve će imati veću sklonost simulaciji; te da će disocijativna peritraumatična iskustva tijekom ASP-a biti prediktivni čimbenik za razvoj PTSP-a. Ovaj projekt će uz odgovarajuće kliničke skale, intervjue i dijagnostičke postupke i upitnike za disocijativna iskustva i simuliranje, koristiti i psihofiziološke metode (uz pomoć Biopac MP150 sustava), da provjeri primjenjivost psihofizioloških metoda kao mogućih indikatora za procjenu ASP-a i PTSP-a. Važnost istraživanja jest u utvrđivanju vjerodostojnosti svjedočenja kod žrtva fizičkog, emocionalnog ili seksualnog nasilja, u evaluaciji pouzdanosti i inter-reliabilnosti pojedinih testova i upitnika u dijagnostičkom postupku u bolesnika s ASP-om i PTSP-om, te u pomoći pri forenzičko-psihijatrijskim evaluacijama prilikom naknada štete, ili kaznenim postupcima. |
|
|
|
|
|
|
|
