|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Medijacijska uloga emocija u procesu samoregulacije učenja |
| Voditelj: |
Izabela Sorić |
| Ustanova: |
Sveučilište u Zadru |
| Sažetak: |
Učenici su samoregulirani u onom stupnju u kojem su metakognitivno, motivacijski i ponašajno aktivni sudionici u vlastitom procesu učenja. Zimmerman (2001) samoregulaciju određuje u terminima procesa (kognitivnih, afektivnih i ponašajnih), specifičnih za određeni kontekst, koji se upotrebljavaju ciklički za postizanje osobnih ciljeva kroz: fazu promišljanja (prije), fazu kontrole izvedbe (za vrijeme) i fazu refleksije (nakon djelovanja). Iako su emocije važna komponenta svih faza samoreguliranog učenja, istraživanja emocija prilično su rijetka, i pri tome najčešće tretiraju emocije kao izlaznu varijablu vezanu uz postignuće (Schutz i Davis, 2000).
Proces samoregulacije učenja predstavlja recipročnu interakciju osobnih faktora, okolinskih varijabli i ponašanja. Meyer i Turner (2002) ističu da optimalna iskustva učenja zahtijevaju kompleksni balans između osobnih i kontekstualnih faktora. Kako sugeriraju Marchant i sur. (2001) dva konteksta (npr. obiteljski i školski) mogu biti komplementarni, ali i suprotni s obzirom na način na koji djeluju na dijete i njegovo postignuće. Stoga se boljim od istraživanja povezanosti određenog konteksta sa školskim postignućem, čini istraživanje kombiniranih ili interakcijskih kontekstualnih utjecaja na to postignuće.
Cilj ovog istraživanja bio bi utvrditi koje su intrapersonalne varijable (vezane uz učenika ili uz nastavnika) i koje interpersonalne varijable (vezane uz interakciju učenik-nastavnik) prediktori doživljenih emocija kod učenika i nastavnika tijekom različitih faza samoregulacije učenja. Nadalje, provjerit će se kako učenici reguliraju doživljene emocije i kako to doprinosi njihovom školskom postignuću. Poseban naglasak, s obzirom na cikličku prirodu procesa samoregulacije učenja, bit će stavljen na provjeru medijacijske uloge doživljenih emocija u odnosu između kontekstualnih varijabli (obiteljski i školski kontekst) i školskog postignuća, kao i u odnosu između kauzalnih atribucija školskog postignuća i motivirajućih vjerovanja učenika.
Istraživanje bi se provelo na uzorcima učenika i nastavnika osnovnih i srednjih škola. Prva faza uključivala bi validaciju niza upitnika i skala kojima će se, u drugoj fazi, pokušati zahvatiti relevantne varijable i njihove međuodnose.
Istraživanje će doprinijeti razumijevanju kompleksne dinamike cikličkog procesa samoregulacije učenja i dati važne smjernice o tome kao kroz oblikovanje obiteljskog i školskog konteksta možemo potaknuti razvijanje samoreguliranog učenja. |
|
|
|
|
|
|
|
