|
 |
 |
 |
 |
 |
Detalji |
Projekt: |
Uloga EGFR-a u patogenezi karcinoma larinksa |
Voditelj: |
Darko Manestar |
Ustanova: |
Medicinski fakultet, Rijeka |
Sažetak: |
Epidemiološki podaci o tumorima glave i vrata pokazuju da je incidencija tumora larinksa najčešća u ovom području. Tumori ove regije znatno utječu na kvalitetu života a predstavljaju i značajan socioekonomski problem. Stoga je karcinom larinksa odabran kao model u ovom projektu. Posebno je otežano praćenje atipičnih hiperplastičnih lezija glasnica i drugih prekanceroza. Mikrolaringoskopija je invazivna dijagnostička pretraga, te se ukazuje potreba za što preciznijom detekcijom suspektnih lezija već prilikom prve biopsije u svrhu češćih kontrola i prevencije karcinoma larinksa. Molekularna biologija nudi nova saznanja na polju karcinogeneze, te markere koji ukazuju na prisutnost neoplastičkog potencijala u bioptatu.Relevantne studije podržavaju ulogu EGFR-a i njegovih liganda u onkogenezi glave i vrata. Posljednjih godina EGFR se intenzivno istražuje zbog rapidnog razvoja suvremenih terapija tumora monoklonalnim antitijelima.
Do sada nije utvrđeno da li je povećana ekspresija EGFR proteina rezultat amplifikacije gena (detektirane FISH metodom) ili su drugi stanični mehanizmi u podlozi povećane sinteze (povećana ekspresija mRNA, ili posttranslacijska sinteza proteina). Najnovije studije otkrivaju nuklearni EGFR čija uloga na agresivnost tumora još istražuje.
Cilj nam je odgovoriti na ova pitanja kao i razjasniti interakciju EGFR-a s drugim molekularnim markerima važnim za kontrolu staničnog ciklusa. Željeli bi unaprijediti dijagnostiku prekanceroznih lezija glasnica te nastojati spriječiti prijelaz displastičnih lezija u karcinom tj. otkriti leziju u suptilnoj fazi prijelaza tumorskog genotipa u fenotip. Očekujemo bolju procjenu terapije karcinoma (radiosenzitivnost, kemosenzitivnost) kao i selekciju kandidata za nove terapije monoklonalnim antitijelima. Uvođenje suvremenih tehnologija (FISH, RT-PCR, Microarray tehnika) omogućilo je precizniju analizu brojnih molekularnih markera.Nadamo se da će to kliničaru pružiti dovoljno informacija u odluci o optimalnom terapijskom protokolu za pojedinog pacijenta. Ukoliko potvrdimo dobru prediktivnu vrijednost EGFR-a uz već analizirane stanične i molekularne markere bitne u onkogenezi glave i vrata (Ki67, p53), prikupljeni podaci mogli bi poslužiti kao model za praćenje, te se inkorporirati u stupnjevanje tumora, napraviti „revoluciju“ gradacije istih, ponijevši nas stupanj iznad TNM klasifikacije. Navedenim bi poboljšali kvalitetu života bolesnika s karcinomom larinksa što ima refleksiju na socioekonomskom poručju |
|
 |
 |
 |
 |
|