|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Istrorumunjske etimologije |
| Voditelj: |
Goran Filipi |
| Ustanova: |
Filozofski fakultet, Pula |
| Sažetak: |
Istrorumunjski govori pripadaju jednom od četiriju povijesnih dijalekata rumunjskoga dijasustava (uz dačkorumunjske, arumunjske i meglenorumunjske). Istrorumunjski je po broju govornika najmanji rumunjski dijalekat. Do danas su se sačuvali samo u nekoliko mjesta na Ćićariji (Žejane, Šušnjevica, Nova Vas, Jesenovik, Letaj, Brdo, Škabići, Trkovci, Zankovci, Miheli, Dražina i Kostrčani – donedavna istrorumunjski se govorio i u Perasima, Grobniku i Gradinju). Ostalo je još oko 200 govornika. Potomci su to vlaških stočara koji su koncem XV. i početkom XVI. stoljeća doseljeni iz unutrašnjosti Dalmacije, s područja oko Dinare i južnoga Velebita, najprije na otok Krk (istrorumujski se na Krku ugasio polovicom XIX. st.), a zatim i u Istru, na područja opustošena opetovanim kugama i malarijama – za dijalektološka je istraživanja bitna činjenica da je među tim doseljenicima bilo najmanje polovicu hrvatskoga življa i da su svi (i Hrvati i «Rumunji» bili dvojezični). Cilj predloženoga projekta jest etimologijski, morfološki, leksikološki i semantički obraditi građu koju je predlagatelj prikupio i još uvijek prikuplja od 1985. godine uspoređujući je s okolnim hrvatskim čakavskim govorima a i s oblicima u drugim rumunjskim dijalektima. Posebna će pozornost biti posvećena čakavskim slojevima građe, ne bi li se točno utvrdilo koje su čakavizme Istrorumunji donijeli iz Zagore, a koje su preuzeli u Istri i na otoku Krku. Očekuje se niz riječi kojih u čakavskim govorima bilo Istre bilo Dalmacije više nema, a koje se još uvijek čuvaju u arhaičnijem obliku u istrorumunjskome. Tijekom istraživanja temeljito će se obraditi i slovenski sloj istrorumunjskoga leksika i pokazati da on nije toliko opsežan kako bi se moglo zaključiti iz radova rumunjskih istraživača koji mnoge čakavske oblike (koji se poklapaju sa slovenskima) tumače kao posuđenice iz slovenskoga. U istrorumujskom je leksiku dobar dio riječi mletačkog (istromletačkog i dalmatinskomletačkog) podrijetla, a u predloženom će se projektu dokazati da je izravnih mletacizama jako malo; većina ih je ušla preko čakavskih govora. Predloženo istraživanje, osim kulturološkoga (riječ je o jeziku koji će se ugasiti za pedesetak godina), ima značajno lingvističko značenje. Rezultati će koristiti i hrvatskim i slovenskim i talijanskim i rumunjskim dijalektolozima. A građa će biti predstavljena i obrađena na način da iz nje budu vidljive i sve morfološke značajke pojedinih oblika, a donekle i sintaktičke (u ilustrativnim primjerima). |
|
|
|
|
|
|
|
