|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Dobivanje struktura nalik Langerhansovim otočićima iz matičnih stanica miša |
| Voditelj: |
Mirko Hadžija |
| Ustanova: |
Institut "Ruđer Bošković", Zagreb |
| Sažetak: |
Autoimuni proces u Tipu I šećerne bolesti uzrokuje razaranje ß stanica Langerhansovih otočića, odnosno nedostatak inzulina u perifernoj krvi. Taj nedostatak inzulina nadomješta se ubrizgavanjem egzogenog inzulina. Presađivanje izoliranih otočića zdravih davatelja u dijabetične primatelje uspješno zamjenjuje potrebu za egzogenim inzulinom (Scharp i Lacy, in Inter. Handbook Panc Transpl, 1989) i sprječava razvoj kasnih komplikacija (Hadžija i sur. Diabetologia 27: 95, 1984). Da dođe do oporavka dijabetičnog stanja u oboljelog treba transplantirati oko 6000 otočića po kilogramu tjelesne težine za što je potrebno eksplantirati tri do četiri zdrave gušterače (Scharp i sur. Diabetes 39: 515, 1990). Langerhansov otočić gušterače originalno se diferencira iz endoderma i poznato je da se ß stanice otočića vrlo slabo ili gotovo ne dijele (Brolen i sur. Diabetes 54: 2867, 2005). Cilj ovog projekta je in vitro diferencijacija embrionalnih ili adultnih matičnih stanica miša, preko grupa različitih endokrinih progenitora, u strukture slične Langerhansovim otočićima gušterače. Pri tome ćemo koristiti specifične uvjete kulture tkiva ( Lumelski i sur. Science 292: 1389, 2001; Seaberg i sur. Nature Biotehnology 22: 1115, 2004.), a stupnjeve diferencijacije stanica provjeravati na razini RNA i proteina (PDX-1, Pax4, Ngn3, inzulin I i II, glukagon, somatostatin, PP, DPC4). Imunocitokemiju ćemo koristiti za utvrđivanje prisutnosti hormona, a RIA metodu (engl. radioimmuno assay) za provjeru sposobnosti lučenja specifičnih hormona novih struktura. Nadalje, pokusima ćemo pronaći optimalnu kombinaciju medija i podloga u čemu će nam pomoći iskustva u radu sa R1 linijom i adultnim matičnim stanicama otočića i duktusa pankreasa. Očekujemo da će strukture slične otočićima dobivene u kulturi imati normalan kariotip, sposobnost lučenja potrebnih hormona (poglavito inzulina) kroz duži vremenski period, te da će normalno reagirati na fiziološke podražaje in vivo. Osim toga izuzetno je važno prilikom transplantacije struktura u dijabetičnog primatelja procijeniti imunogeničnost transplantata i njegov potencijal za tvorbu tumorskog tkiva. Predložena istraživanja će biti temelj iznalaženja novih metoda koje će uključivati gensku manipulaciju matičnih stanica i temelj primjene u humanoj transplantacijskoj medicini. |
|
|
|
|
|
|
|
