|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Mozak, eksperimentalni i cerebralni dijabetes i kognitivni i drugi poremećaji |
| Voditelj: |
Melita Šalković-Petrišić |
| Ustanova: |
Medicinski fakultet, Zagreb |
| Sažetak: |
Betacitotoksici streptozotocin (STZ) i aloksan primjenjeni periferno izazivaju dijabetes, dok središnja (icv) primjena malih doza nije dijabetogena, ali dovodi do regionalnog smanjenja metabolizma glukoze u mozgu («cerebralni» dijabetes) i kognitivnih poremećaja. STZ i aloksan selektivno su toksični za stanice koje sintetiziraju/izlučuju inzulin. Temeljem sličnosti s istim promjenama u sporadičnom obliku Alzheimerove bolesti, STZ-icv štakori predloženi su experimentalni model za ovu bolest. Inzulin u mozgu nije istražen u ovom modelu, ali su u Alzheimerovoj bolesti nađene promjene u smislu moždane inzulinske rezistencije, s poremećajima signalizacija inzulinskog receptora (IR) u mozgu.
Projekt ispituje patofiziološke mehanizme promjena u mozgu na kognitivnoj, biokemijskoj i strukturnoj razini u «cerebralnom» i eksperimentalnom dijabetesu, povezane s poremećajima inzulina i IR u mozgu, zatim regionalnu specifičnost i vremensku ovisnost promjena, te farmakološku prevenciju/modulaciju ovih poremećaja u različitim eksperimentalnim modelima.
Očekivani rezultati istraživanja su nalaženje regionalnih promjena IR signalizacije, te promjena u smislu oksidativnog stresa u mozgu STZ-icv štakora, načelno sličnih onima u Alzheimerovoj bolesti. Za očekivati su i nove spoznaje o mogućoj prevenciji/modulaciji kognitivnih i biokemijskih poremećaja u predloženim eksperimentalnim modelima, te pojašnjavanje međusobnog odnosa dijabetesa i Alzheimerove bolesti.
Reproducibilnost rezultata provjeravat će se opetovanim izvođenjem pokusa, a evaluacija objavljivanjem znanstvenih radova i doktorskim disertacijama.
Istraživanje potvrđuje reprezentativnost STZ-icv modela, te moduliranjem doze icv tvari/trajanja post-tretmanskog perioda stvara eksperimentalne uvjete slične različitim stupnjevima i težini Alzheimerove bolesti u ljudi, koji omogućavaju praćenje razvoja i progresije patoloških promjena i s njima povezano razumijevanje mehanizama moguće farmakoterapijske intervencije. |
|
|
|
|
|
|
|
