|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Hrvatska književnojezična baština (16 – 19. st.) u suodnosu s europskom |
| Voditelj: |
Branka Tafra |
| Ustanova: |
Hrvatski studiji, Zagreb |
| Sažetak: |
Ovim bi se projektom provelo istraživanje povijesne utemeljenosti hrvatskoga standardnoga jezika, utvrdili počeci naddijalektnoga jezičnoga ujednačivanja i njegovi povijesni tokovi. Premda se hrvatska književnost razvija na narodnom jeziku od 14. st., u istraživanju se polazi od pisanih djela 16. st., stoljeća u kojem se razvija književni jezik na sva tri narječja, stoljeća u kojem se nazire ideja o općem jeziku na temeljima narodnoga jezika miješane dijalektne osnove i u kojem se pišu prvi hrvatski jezični priručnici. Naporedo će se pratiti književna (u najširem značenju) i jezikoslovna djela koja su u hrvatskom slučaju jednako važna u stvaranju uporabne jezične norme. Ta će se književnojezična baština staviti u suodnos s onodobnom europskom kako bi se utvrdile sličnosti i razlike razvojnih putova ponajprije slavenskih, ali i drugih europskih književnih jezika, poglavito iz bližega okruženja, s hrvatskim. Ideja o narodnom jeziku kao jeziku javne komunikacije ima europsko uporište od protestantizma, protureformacije, preko prosvjetiteljstva, francuske revolucije i romantizma. Stoga će istraživanje nadalje obuhvatiti, primjerice, njemačke utjecaje na hrvatsku književnost i jezikoslovlje, utjecaje austro-ugarskoga školstva u vrijeme prosvjetiteljstva na razvitak hrvatskoga školstva i na jezično normiranje, slavenska prožimanja i međusobne utjecaje na izgrađivanje književnih jezika. Istražit će se i domaća naddijalektna prožimanja od protestantskih pisaca preko ozaljskoga kruga do preporoda kao posebnost hrvatskoga književnojezičnoga puta.
Cilj je istraživanja da se po pojedinim dionicama osvijetli sva složenost unutarhrvatskoga i hrvatsko-europskoga prožimanja u kojem se oblikovao hrvatski književni jezik i da se dobije sinteza njegova razvoja, ali i odgovori na današnje normativne dvojbe, ponajprije fonetsko-fonološke, u boljem poznavanju njihove povijesne ukorijenjenosti. Rezultati bi trebali pridonijeti rješavanju kroatističkih raspri o vremenu početka standardizacije hrvatskoga jezika, dati jezikoslovne protudokaze novijim slavističkim tezama o raspadu srpskohrvatskoga jezika i o nastanku novih standardnih jezika stvaranjem novih država na kraju 20. st., te pružiti znanstvene dokaze za posebnost današnjega hrvatskoga jezika kao jezikoslovne činjenice. |
|
|
|
|
|
|
|
