|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Nasljedne metaboličke i ostale monogenske bolesti djece |
| Voditelj: |
Ivo Barić |
| Ustanova: |
Medicinski fakultet, Zagreb |
| Sažetak: |
Nasljedne metaboličke bolesti su brojna, heterogena skupina rijetkih bolesti. Saznanja o novim bolesnicima i dalje pridonose temeljnim spoznajama o njima. Spektar mutacija pojedinog gena koje ih uzrokuju nije jednak u svim populacijama. Tako i naša ima svoje etničke, pa otuda i kliničke osobitosti. Kao referentni centar RH za ove bolesti svakodnevno prikupljamo podatke o njima što je jedna od osnova ovog istraživanja. Na neke ćemo bolesti staviti težište.
Manjak S-adenozilhomocistein (AdoHcy) hidrolaze u ljudi opisali smo prvi 2004. godine. Očituje se miopatijom, psihomotornom zaostalošću i usporenom mijelinizacijom. Patogeneza bolesti je nejasna. Hipoteza je da povišena koncentracija AdoHcy remeti metilacijske procese. AdoHcy je povišen i kod brojnih stanja povezanih s hiperhomocisteinemijom (rana bolest krvnih žila, poremećaji razvoja neuralne cijevi, manjak vitamina i dr.). Zato je proučavanje ove bolesti dodatno važno. Hipoteza je da je bolest češća nego se misli. Tražit ćemo je među miopatima i proučavati klinički, biokemijski i genetski.
U nekih bolesnika s fenilketonurijom (PKU) fenilalanin značajno pada na tetrahidrobiopterin (BH4), kofaktor fenilalaninhidroksilaze. Hipoteza je da tako reagira i dio naših bolesnika s neklasičnom PKU. Testiranjem njihove reaktivnosti na BH4 očekujemo naći nove genotipove povezane s reaktivnošću na BH4 što bi omogućilo da ovakvo liječenje dijelom zamijeni niskoproteinsku dijetu.
U bolesnika s glutarnom acidurijom tipa 1 ishod jako ovisi o sprječavanju encefalopatskih kriza. U tome su različiti pristupi. Hipoteza je da ograničeni unos lizina i triptofana može spriječiti krize. Naše bolesnike liječimo tako i usporedit ćemo ih s drugima. Cilj je dokazati hipotezu i dati preporuke za sprječavanje oštećenja mozga.
Hrvati bi, kao i neki drugi slavenski narodi, mogli imati visoku prevalenciju mutacije 657del5 koja uzrokuje Nijmegen breakage syndrome i zbog toga povišenu prevalenciju ljudi s predispozicijom za neke maligne bolesti. Cilj je analizom uzoraka novorođenačkog skrininga ispitati ovu hipotezu i prevenirati neke maligne bolesti.
Glikogenoza tipa 1B očituje se hipoglikemijama i granulocitopenijom. Klinička je slika varijabilna, a dijagnoza ponekad vrlo teška. Mislimo da je u nas opaženi visoki udio mutacije c.205T>A posljedica turskog utjecaja na naše krajeve. Provjerit ćemo to analizom haplotipova na tim alelima. Cilj je poboljšati dijagnostički pristup na razini gena. |
|
|
|
|
|
|
|
