|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Kurikulum socijalnih kompetencija i odnosa u školi |
| Voditelj: |
Vlatko Previšić |
| Ustanova: |
Filozofski fakultet, Zagreb |
| Sažetak: |
Školska socijalizacija označava se kao proces razvoja učenikove osobnosti pod utjecajem školskih odgojnih postupaka i njegova osobnog razvitka. U tom smislu, projektom treba pomoći u operacionalizaciji odgojnih postupaka u skladu s funkcijom škole kao sekundarne socijalne instance, spram društva kao primarne socijalne instance. Kako socijalizacijska funkcija podrazumijeva institucionalno posredovanje tipičnih obrazaca ponašanja, projektom se želi spomenute obrasce jasno opisati radi ugradnje u kurikulum socijalnih kompetencija.
U nas se još uvijek luta u cjelovitijem (makar heterogenom) istraživačkom razumijevanju kurikuluma. S teorijskog gledišta to može biti sasvim razumljivo obzirom na vladajuću postmodernu paradigmu teorijske dekonstrukcije i otvorene društvene scene.
Primjenjenim istraživanjem cilj je utvrditi razliku između implementacije kurikuluma socijalnih kompetencija u školama u sadašnjem trenutku i u idealnim uvjetima (zamisao kako bi trebalo biti) te istodobno utvrditi potencijalne nositelje kurikuluma i okvirno definirati njihove uloge, kao i utvrditi razliku između implementacije kurikuluma socijalnih kompetencija obrazovanja u sklopu odgojnog procesa u školi.
Projekt predviđa uvažavanje činjenica i okolnosti koje sužavaju socijalizaciju što se, na primjer, svodi na:
a) Sužavanje socijalizacije prenaglašenim «jezikom škole», odnosno, jezik škole ima permanentnu kontrolnu funkciju koja može biti značajno ograničavajuća glede socijalnih vještina učenika.
b) Prevladavanje oblika komunikacije, među kojima se posebno ističe ireverzibilna komunikacija, karakterizirana znakovljem posebnih hijerarhijskih struktura moći između učenika i učitelja/nastavnika. Nasuprot tome, integrativni pristup reducira nastavnikov monopol i naglašava grupno (kooperativno) i samostalno učenje.
c) Zanemarivanje socijalizacijskog efekta nastavnih metoda pod utjecajem mjerljivosti kognitivnih postignuća i nesklonosti pa i složenosti «mjerenja» takozvanih tacitnih znanja u domeni odgojnih učinaka (na primjer, u nastavi). Za sada, nalazi govore o prednostima socijalizacijske naravi kod postupaka koji stvaraju situacije nužno obilježene komunikacijom. |
|
|
|
|
|
|
|
