|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Uloga različitih mehanizama odgovora stanica na terapiju oštećenjem DNA |
| Voditelj: |
Marijeta Kralj |
| Ustanova: |
Institut "Ruđer Bošković", Zagreb |
| Sažetak: |
Kemoterapija je glavni oblik liječenja malignih oboljenja. Iako kemoterapeutici reagiraju s mnoštvom staničnih struktura, u većini im je osnovna meta genomska DNA. Nakon što stanica detektira oštećenje aktiviraju se signalni putevi koji zaustave stanični ciklus, ili aktiviraju programirane događaje koji dovode do smrti stanice. Poznato je da su mutacije u regulatorima ciklusa i smrti stanice odgovorne za tumorigenezu, ali i za rezistenciju na antitum. lijekove. Zbog izrazite kompleksnosti statusa mnoštva gena regulacije proliferacije i smrti tum. stanica, teško je predvidjeti njihov odgovor na terapiju. Apoptoza je najbolje proučen mehanizam st. odgovora, no on također može biti i trajno zaustavljanje rasta ili smrt nekim drugim, ne-apoptotskim mehanizmom, kao što su nekroza, stanično starenje i mitotska katastrofa. Oštećenje DNA zajednički je uzrok svim spomenutim mehanizmima, a jedan od njihovih glavnih regulatora je gen p53. On se aktivira kao odgovor stanice na stres, a najčešće je mutiran gen u tumorima ljudi te gubitak njegove funkcije može izazvati rezistenciju na lijekove. Želimo istražiti da li i na koji način gen p53 usmjerava stanični odgovor te kako na taj odgovor utječu ostali stanični faktori (regulatori st. ciklusa), kao što je gen p21WAF1/CIP1, na kojeg ćemo se posebno usredotočiti. Aktivacija gena p21 također je uključena u različite odgovore stanica na oštećenje DNA, no njegova uloga još uvijek nije razjašnjena, a posebno je dvojbena u regulaciji apoptoze. Stoga namjeravamo istražiti ulogu gena p21 u apoptozi te da li se i preko kojih signalnih faktora ona preklapa s ostalim mehanizmima st. odgovora, da li su apoptoza, starenje i mit. katastrofa potpuno nezavisni mehanizmi, ili se preklapaju, te da li jedan mehanizam može kompenzirati drugi koji je inaktviran mutacijom? Osim konvencionalnih antit. lijekova istraživat ćemo i najaktivnije novosint. spojeve. Korištenjem metoda funkc. genomike određivat ćemo genske/proteinske profile stanica, što može pridonjeti identifikaciji meta za nove lijekove. Rasvjetljavanje uloge gena p53 i p21 te utjecaja spec. genetskog okruženja u odgovoru stanice na tretman, stvorit će osnovu za korištenje tih gena u genskom liječenju i/ili kombinaciji genskog i konv. liječenja. Dobiveni razultati istraživanja, potvrdit će se suvremenim metodama mol. biologije, bioinformatički će se obrađivati te tako doprinjeti razvoju novih, ali i poboljšanju djelovanja postojećih lijekova, u čemu je najveći značaj projekta. |
|
|
|
|
|
|
|
