|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Društvena re/konstrukcija na ruralnom teritoriju: razvojna samoodrživost |
| Voditelj: |
Maja Štambuk |
| Ustanova: |
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb |
| Sažetak: |
Posljednjih desetak godina sociološka znanost vraća se pomalo zaboravljenom i, mislilo se, potrošenom konceptu teritorija u nastojanju da bolje razumije i objasni procese promjena u prostoru. Više je razloga, ali navedimo ovdje samo dva: teritorijalni pristup omogućava potpunije razumijevanje modernizacijskih procesa ruralnog svijeta, budući da je ruralno, daleko više nego urbano, u svim svojim aspektima određeno fizičkim obilježjima prostora i zato što olakšava povezivanje različitih znanstvenih područja u istraživanju sela. Osim toga, osobito se u novijoj znanstvenoj literaturi i istraživanjima ističe percepcija koju o teritoriju imaju lokalni sudionici, bilo da se radi o političarima, zaposlenicima u podružnicama decentraliziranih državnih službi i institucija, izabranim predstavnicima itd., te osobito sudionicima gospodarskog života, i naravno predstavnicima stanovništva u svoj njegovoj (rekomponiranoj) socijalnoj raznolikosti, heterogenosti . U tom smjeru razmišlja se o novim konstrukcijama teritorija, novim strukturacijama na lokalnom terenu, utjecajima na oblikovanje teritorija koje imaju lokalno stanovništvo, izabrani lokalni predstavnici, odnosno lokalna vlast, ili pak partneri u ruralnom razvitku. Osobito je važno kakve promjene (ili njihov odsutnost) proizvode (ili bi mogle proizvesti) lokalne razvojne krize i razvojni zastoji ili pak manjak prikladnih razvojnih modela, ili tip decentralizacije koju provodi država, ili pojava moćnih razvojnih sudionika, presnažnih za, u pravilu skromne, receptivne sposobnosti ruralnoga kraja. Upravo receptivne mogućnosti malih ruralnih društava (ili periferijskih malih gradskih aglomeracija), njihova demografska, socijalna i teritorijalna ograničenja, socijalni kapital kojim raspolažu, volja za sudjelovanjem, aspiracije, razvijenost lokalne samouprave, mogućnost ravnopravne suradnje i sl., najčešće su zanemarene okolnosti kad je u pitanju razvoj. Inzistiranje na individualnom, uz zanemarivanje zajedničkog, jedan je od uzroka neprikladne transformacije ruralnog svijeta. |
|
|
|
|
|
|
|
