|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Međunarodnoprivatnopravni aspekti pristupanja Hrvatske Europskoj uniji |
| Voditelj: |
Hrvoje Sikirić |
| Ustanova: |
Pravni fakultet, Zagreb |
| Sažetak: |
Zahvaljujući uklanjanju prepreka slobodnom kretanju ljudi, robe, usluga i kapitala preko državnih granica, sve je veći broj privatnopravnih situacija s međunarodnim obilježjem. Te situacije uređene su pravilima o međunarodnoj nadležnosti, o određivanju mjerodavnog prava, priznanju i ovrsi stranih odluka te drugim pravilima međunarodnog privatnog prava.
Pristupanje EU dvojako će utjecati na međunarodno privatno pravo u Hrvatskoj. Prvo, primarno pravo Zajednice znatno će ograničiti autonomiju u uređivanju međunarodnog privatnog prava domaćim propisima. Drugo, mnogi domaći izvori bit će zamijenjeni unificiranim pravilima međunarodnog privatnog prava sadržanima u sekundarnim izvorima prava Zajednice, a neke će trebati prilagoditi europskim pravnim rješenjima.
Kad je riječ o primarnim izvorima, hrvatsko međunarodno privatno pravo treba se uskladiti s odredbama Ugovora o EZ. Npr., odredbe hrvatskog prava koje, pod određenim pretpostavkama, upućuju na pravo stvarnog sjedišta u pogledu pravne pripadnosti pravne osobe neće se primjenjivati u mjeri u kojoj mogu dovesti do uskrate prava poslovnog nastana prema Ugovoru o EZ (odluke Suda u predmetima C-212/97 Centros, C-208/00 Überseering i C-167/01 Inspire Art). Odredbe našeg prava prema kojima strani tužitelji moraju položiti osiguranje parničnih troškova neće se moći primjenjivati prema građanima EU (C-43/95, Data Delecta).
Utjecaj sekundarnog prava EZ još će više biti izražen. Proces komunitarizacije međunarodnog privatnog prava, tj. reguliranja privatnopravnih situacija s međunarodnim obilježjem instrumentima prava Zajednice, u posljednjih nekoliko godina toliko je ubrzan da europsko međunarodno privatno pravo postaje samostalna pravna disciplina različita od nacionalnog prava država članica.
Izvori europskog međunarodnog privatnog prava primjenjivat će se u Hrvatskoj neposredno od dana pristupa Hrvatske Europskoj uniji. U području na koje se istraživanje odnosi najveći broj tih izvora čine uredbe, a manjim dijelom direktive. Dok se prvo navedeni izvori primjenjuju neposredno, druge je potrebno unijeti u domaće zakonodavstvo, što zahtijeva sadržajne promjene autonomnih izvora unutarnjeg prava.
I jedan i drugi način primjene europskog prava zahtijeva njihovo istraživanje, detaljnu analizu sudske prakse Europskog suda i sudova država članica, ocjenu prilagođenosti hrvatskog međunarodnog privatnog prava europskim rješenjima i izradu prijedloga za odgovarajuću izmjenu domaćeg zakonodavstva. |
|
|
|
|
|
|
|
