zProjekti
zProjekti
Nije implementirano Tražilica
ZNANSTVENI PROJEKTI 2024-11-23
zProjekti Rang lista prihvaćenih znanstvenih projekata
Lista prihvaćenih znanstvenih programa
Liste prihvaćenih znanstvenih projekata
Arhiv projekta
(2002. - 2005.)
Pretraživanje arhiva
(2002. - 2005.)
Arhiv projekata
(1996. - 2002.)
Pretraživanje arhiva
(1996.-2002.)
Svibor (1990.-1995.)
Detalji
Projekt: Rana dijagnostika i trombolitičko liječenje ishemijskog moždanog udara 
Voditelj: Stipan Janković
Ustanova: Medicinski fakultet, Split 
Sažetak: Zbog povećanog rizika od transformacije ishemijskog u hemoragijski moždani udar najveće ograničenje za trombolitičko liječenje ishemijskog moždanog udara je uski vremenski „prozor“ do 3 sata od nastanka udara, zbog čega se manje od 3% bolesnika i u najrazvijenijim zemljama liječi trombolizom. Cilj ovog istraživanja je pokazati da ne postoji jedinstveno vrijeme u kojem dolazi do ireverzibilnog oštećenja tkiva, te time potvrditi da je svrha trombolitičkog liječenja ishemijskog moždanog udara reperfuzija penumbre prije ireverzibilnog propadanja moždanog tkiva, bez obzira na vrijeme nastanka moždanog udara. Korištenjem nativnog CT-a, perfuzijskog CT-a (pCT), CT angiografije (CTA), te transkranijskog i obojenog dopplera istražiti ćemo hipotezu da ireverzibilno oštećenje penumbre nastaje u različitim vremenima i ovisno je o više faktora: 1. Eksperimentalni modeli ukazuju na važnu ulogu ishemijskog prekondicioniranja u neuroprotekciji. U ljudi je potvrđeno postojanje manjeg neurološkog deficita ako su imali prethodne tranzitorne ishemijske atake unutar 7 dana od moždanog udara. Naša podhipoteza je da bolesnici koji su imali epizode blažih ishemijskih neuroloških poremećaja, tzv. fenomen ishemijskog prekondicioniranja imaju duže vrijeme („prozor“) između detektiranog poremećaja perfuzije penumbre i ranih znakova na nativnom CT-u, dakle imaju duže vrijeme u kojem je moguće trombolitičko liječenje. 2. Uloga kronične hipoksije zbog značajnih suženja vratnog dijela karotidnih arterija kao mogućeg prekondicioniranja nije istraživana u ljudi. Istražit ćemo da li je u bolesnika s CT angiografski dokazanim značajnim suženjem istostrane karotidne arterije, postoji duži vremenski period između poremećaja perfuzije i ranih ireverzibilnih oštećenja na nativnom CT-u, kao mogući znak ishemijskog prekondicioniranja uslijed kronične hipoksije. 3. Istražit ćemo može li se kombinacijom perfuzisjkog CT-a i CT angiografije otkriti embolus u arteriji prije negoli se razvije citotoksični edem. 4. Bolesnici s ishemijskim moždanim udarom su često i srčani bolesnici u kojih može postojati veći rizik od trombolitičkog liječenja. Naša je podhipoteza da je tromboliza sigurnija u bolesnika kojima je brža drenaža iz venskih sinusa mozga koja se može detektirati s perfuzijskim CT-om. Rezultati ovog istraživanja doprinijeli bi boljem odabiru (trijaži) bolesnika za trombolizu i mogućoj potvrdi fenomena ishemijskog prekondicioniranja kao neuroprotektivnog faktora u akutnom moždanom udaru. 

Natrag