|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Stilistički opis hrvatske filmske baštine |
| Voditelj: |
Nikica Gilić |
| Ustanova: |
Filozofski fakultet, Zagreb |
| Sažetak: |
Hrvatski film jedna je od ključnih odrednica nacionalnog kulturnog identiteta. Premda je hrvatska filmologija proučavala nacionalnu filmsku baštinu i iz stilističke perspektive, sve izrazitije dominantne u novijoj filmskoj historiografiji, značajan je dio studija o povijesti hrvatskoga filma izrazito kontekstualistički usmjeren (primjerice brojni radovi Ive Škrabala, Jurice Pavičića, Hrvoja Turkovića, Ante Peterlića, Nikice Gilića i drugih autora). Stoga će suradnici na projektu sustavno prikupljati građu i stilistički proučavati hrvatsku filmsku baštinu – igrani, dokumentarni i eksperimentalni film, a poseban će naglasak u istraživanju biti stavljen na igrani i dokumentarni film, jer su u proučavanju eksperimentalnoga filma stilističke odrednice već ranije prihvaćene.
Uz glavne stilske tendencije i utjecaje u sklopu pojedinih filmskih rodova, projekt će istražiti i veze između rodovima, s polaznom tezom o eksperimentalnom i kratkometražnom filmu kao riznici i stalnom poticaju modernističkog stila. Stil, kao naziv za raspoznatljive formalne čimbenike filmske strukture pritom će biti promatran i komparatistički: hrvatski će se film promatrati u sklopu svog užeg i šireg umjetničkog, proizvodnog i recepcijskog konteksta, pri čemu će posebna pozornost biti posvećena europskom kontekstu, kojega je ključan dio jugoslavenski kontekst proizvodnje u većem dijelu povijesti umjetnički razvijene hrvatske kinematografije. Nakon prikupljanja građe i partikularnih stilističkih analiza slijedit će faza sinteze u kojoj će se moći napisati stilistička povijest hrvatskoga igranog filma.
Temeljna su dva stila igranoga filma (kompatibilno s tezama hrvatskih filmologa Ante Peterlića i Hrvoja Turkovića, kao i s radom autora poput Davida Bordwella i Kristin Thompson) klasični fabularni stil (s vrhuncem u stvaralaštvu Branka Bauera) te modernistički stil (s vrhunskim primjerima u stvaralaštvu Vatroslava Mimice, Ante Babaje, Zvonimira Berkovića, Lukasa Nole), a obrađeni će biti i postmodernistički elementi stvaralaštva autora kao što su Snježana Tribuson, Rajko Grlić i Lukas Nola. |
|
|
|
|
|
|
|
