|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Promjene telencefaličke stijenke u bolesnika sa hidrocefalusom |
| Voditelj: |
Pavle Miklić |
| Ustanova: |
Medicinski fakultet, Zagreb |
| Sažetak: |
Uvođenje zapornicom reguliranih sustava za drenažu likvora, prije pedeset godina, nedvojbeno je revolucioniralo neurokirurško liječenje hidrocefalusa i spasilo više života i očuvalo više funkcija nego bilo koja druga neurokirurška operacija. Sa druge strane razvitak učinkovite kontrole hidrocefalusa otvorio je Pandorinu kutiju novih problema stvarajući veliku populaciju bolesnika čiji život kontinuirano zavisi od funkcije mehaničkog sustava za drenažu likvora. Unatoč velikom radu na usavršavanju sustava za drenažu likvora dugoročni rezultati liječenja nisu bitno različiti od rezultata u šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Izgleda da su napori istraživača više bili usmjereni na istraživanje kontrole dinamike cerebrospinalnog likvora pomoću sustava za drenažu i na unapređenje sustava za drenažu nego na istraživanje uzroka poremećene dinamike likvora koja dovodi do hidrocefalusa. Sustavi za drenažu hidrocefalusa opterećeni su mehaničkim i biološkim komplikacijama, tako da je godinu dana nakon ugradnje funkcionalno samo 60% novougrađenih sustava, a nakon dvije godine samo 40% bolesnika nije imalo ponovnu operaciju (Drake i Kastle 1996). Odnos operacija i reoperacija još uvijek je neprihvatljivo visok (1:1).
Kako izbjeći komplikacije operacija drenaže likvora i kako poboljšati rezultate liječenja i kvalitetu života hidrocefaličkih bolesnika?
U projektu smo predvidjeli više strategija koje se mogu svesti na temeljni princip da liječenje treba biti individualizirano za svakog hidrocefaličkog bolesnika i utemeljeno čim je više moguće na uzroku, etiologiji i patofiziologiji hidrocefalusa. U dosadašnjim istraživanjima analiziran je, gotovo isključivo intrakranijski likvorski prostor. Smatramo da istovremena analiza spinalnog likvorskog prostora MR volumetrijom može dati nove informacije korisne za razumjevanju patofiziologije likvora i za izbor vrste liječenja.
Od predviđenih strategija prva je izbjeći drenažnu operaciju uvijek kada je to moguće: tumorski hidrocefalus moguće je kontrolirati u većine bolesnika uklanjanjem tumora, hidrocefalus uzrokovan kraniospinalnom zaprekom pokušati će se kontrolirati operacijama kraniospinalne dekompresije.
Druga strategija je zamjena drenažnih operacija neuroendoskopskim operacijama za koje smo razvili originalnu kontaktnu ultrazvučnu sondu.
Treća strategija je unapređenje standardnih drenažnih operacija. Očekujemo da se problem prevelike drenaže može kontrolirati dreniranjem u venske sinuse i programabilnim sustavima |
|
|
|
|
|
|
|
