|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Izgradnja demokratskih ustavnopravnih institucija RH u razvojnoj perspektivi |
| Voditelj: |
Branko Smerdel |
| Ustanova: |
Pravni fakultet, Zagreb |
| Sažetak: |
Institucionalizacija demokratskih ustavnopravnih koncepata već više od desetljeća zauzima najviše mjesto među razvojnim prioritetima hrvatskog pravnog i političkog sustava. Proces institucionalizacije obuhvaća više aspekata: (1) izrada i donošenje Ustava i ustavno relevantnog zakonodavstva; (2) uspostavljanje organizacijskog okvira sukladno ustavnom i zakonskom uređenju; (3) ozbiljenje realnog (živućeg) ustavnog sustava na temelju ustavnopravnih propisa. Institucije su, na prvom mjestu, odnosi među ljudima regulirani pravilima, u ovom slučaju pravilima koja čine izvore ustavnog prava Republike Hrvatske. Proces institucionalizacije zahtijeva stabilizaciju ustavnog sustava i prihvaćanje spoznaja o njegovom djelovanju unutar poltičkih elita, kao i najšireg građanstva. Djelotvoran ustavni sustav oslanja se na određeni tip demokratske političke kulture, koju na ovom području nazivamo svijest o nužnosti poštivanja ustavnog poretka (opinio constitutionis) ili čak vjerom u ustav (constitutional faith). U takvom okruženju mogu u potpunosti zaživjeti složeni ustavni koncepti, kao što je primjerice dioba vlasti, u smislu međusobnog utjecaja i nadzora tijela javne vlasti (Članak 4. ustava RH). Donošenje Ustava čini tek prvi korak u dugotrajnom procesu pune realizacije ustavnog koncepta ustrojstva vlasti, kao i odnosa građana s javnim vlastima u procesu zaštite i promocije ljudskih prava i temeljnih sloboda. Proces ustavnopravne institucionalizacije u ovom smislu započeo je donošenjem Ustava Republike Hrvatske 1990. godine, kao i ustavnog zakonodavstva, a nastavljen je ustavnim promjenama iz 2000. i 2001. godine, kao i donošenjem niza zakona na području ustrojstva vlasti, kao i razrade ustavno zajamčenih ljudskih prava i temeljnih sloboda. U razdoblju od slijedeće tri godine, očekujemo nastavak procesa, ali i pomicanje težišta sa intenzivnog normiranja na provedbu. Pri tome su od velikog značaja komparativna i interdisciplinarna izučavanja iskustava demokratskih zemalja u razvojnom procesu, koja će biti determinirana približavanjem i otvaranjem prema europskim zemljama, jer se tek time otvara mogućnost određenog predviđanja problema i alternativnih solucija. |
|
|
|
|
|
|
|
