|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Hrvatsko transportno pravo i izazovi jedinstvenog tržišta Europske unije |
| Voditelj: |
Nikoleta Radionov Radenković |
| Ustanova: |
Pravni fakultet, Zagreb |
| Sažetak: |
Izvedbom ovog projekta, po prvi puta u novijoj hrvatskoj pravnoj znanosti, provodi se sveobuhvatna i sustavna analiza pravnog uređenja SVIH grana transporta (uz proučavanje logistike i prava osiguranja) na nacionalnoj, regionalnoj i eurposkoj razini. Istraživanjem se želi doći do znanstveno utemejenih saznanja o strukturalnoj i sadržajnoj deficitarnosti hrvatskog transportnog prava u odnosu na sustav transportnog prava i politike Europske unije. Isto tako, želi se ukazati na trendove razvoja domaćeg transportnog prava i predložiti bitne izmjene pravnog uređenja transportnog poduzetništva u Hrvatskoj, kako bi ono postalo usklađeno sa svjetskim standardima unutar svake transportne grane te harmonizirano između transportnih grana. Cilj projekta jest predložiti konkretnu platformu usklađivanja hrvatskog transportnog prava u segmentu domaćeg i međunarodnog prijevoza s modernim trendovima u svijetu, kao i s novim razvojem europskog transportnog prava i politike. Takva je platforma prijeko potrebna, budući da bez kvalitetne pravne podloge, koja garantira sigurnost kapitala i nesmetano funkcioniranje transportnog i osigurateljnog tržišta, nema uspješnog gospodarskog razvitka na tom području, niti će hrvatsko transportno poduzetništvo moći izdržati pritisak strane konkruencije nakon integracije u Jedinstveno europsko tržište. Kompletno istraživanje provodi se u sedam velikih istraživačkih područja:
1. Pravo cestovnog prijevoza;
2. Pravo željezničkog prijevoza;
3. Pravo zračnog prijevoza;
4. Pravo pomorskog prijevoza;
5. Pravo prijevoza unutrašnjim vodama;
6. Pravo mješovitog (multimodalnog) prijevoza;
7. Pravo transportnog osiguranja i logistike.
Ovo isustavno istraživanje kroz zakonodarstvo svih prijevoznih grana može bitno priedonijeti zaustavljanju negativnih i potencijalno gospodarski opasnih trendova koji su se pojavili kao posljedica organskog hipernormiranja. Ono može biti i izvor informacija o standardima razvoja struke transportnog prava u poredbenom europskom i svjetskom okruženju. Njegova konkretna primjenjivost očekuje se u više područja:
a) u zakonodavstvu, kao platforma za donošenje novih zakona;
b) u sudstvu, diseminacijom informacija o sadržaju, izmjenama i metodama tumačenja novih transportnih propisa, čime će se ostvariti viša kvaliteta sudskih odluka;
c) u transportnoj industriji, davanjem stručnih savjeta i objavljivanjem znanstvenih radova;
d) u poboljšanju visokoškolske nastave transportnog prava te prava logistike i osiguranja. |
|
|
|
|
|
|
|
