|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Hrvati i "Europa duha" od 15. do 18. stoljeća |
| Voditelj: |
Franjo Šanjek |
| Ustanova: |
Katolički bogoslovni fakultet, Zagreb |
| Sažetak: |
Polazište predloženog istraživanja, kao i čitavog programa, je stav da integriranje Europe nije tek suvremeni politički i gospodarski proces, već proces koji traje stoljećima, koji zahvaća različita područja ljudskog djelovanja: od znanosti i umjetnosti preko filozofije i teologije do prava i politike, a kojemu Hrvati od samog početka daju svoj pečat. Budući da je doba između humanizma i prosvjetiteljstva kritično za oblikovanje europskog kulturnog identiteta – ideja i vrijednosti čije je širenje unutar i izvan europskih granica odredilo povijesne promjene na globalnoj razini, potrebno je podsjetiti domaću ali i inozemnu javnost na one naše humaniste koji će, u zajedništvu s intelektualnom elitom svoga doba, brod Starog kontinenta, uzdrman sveopćom krizom – društvenom, gospodarskom, političkom i etičko-religioznom – usmjeriti prema prosvjetiteljstvu i modernosti.
Najvažniji među njima su: Ivan Stojković (1392.- 1443.), Ivan Česmički (Janus Pannonius, 1434.-1472.), Nikola Modruški (1427.-1480.), Juraj Dragišić (oko 1445.-1520.), Marko Marulić (1450.-1524.), Ludovik Crijević Tuberon (1459.-1527.), Stjepan Brodarić (1480.-1539.), Vinko Paletin (1508.-1573.), Matija Vlačić Ilirik (1520.-1575.), Franjo Petriš (1529.-1597.), Markantun de Dominis (1560.-1624.) i Juraj Križanić (1617/18.-1683.).
Djelovanje mnogih od ovih naših prvih “Europejaca”, obrazovanih u Parizu, Rimu, Oxfordu, Salamanci, Louvainu, Kölnu, Beču, Bologni, Padovi ili na nekom od visokih učilišta u domovini, do danas nije sustavno istraživano niti adekvatno vrednovano. Na njihovu povijesnu prisutnost podsjećaju tek rijetki nadgrobni natpisi ili u novije vrijeme postavljene spomen ploče, a nerijetko ih svojataju tuđe sredine.
Imajući to u vidu ciljevi predloženog istraživanja su:
(1) prikupiti i sistematizirati podatke o hrvatskoj prisutnosti na najuglednijim europskim sveučilištima, u intelektualnim krugovima i diplomatskim misijama u razdoblju od humanizma do prosvjetiteljstva;
(2) rekonstituirati društveni i kulturni kontekst u kojem ti hrvatski intelektualci djeluju: osobe i ideje s kojima dolaze u dodir te glavne povijesne događaje koji nalaze odjeka u njihovim tekstovima;
(3) sintetički prikazati i vrednovati filozofske, teološke i diplomatsko-političke prinose učenih Hrvata, kako pojedinačno tako i u cjelini, europskom intelektualnom nasljeđu – idejama i vrijednostima koje leže u osnovi prosvjetiteljskim i modernističkim tendencijama. |
|
|
|
|
|
|
|
