|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Ekološki, ekonomski i energetski efekti reducirane obrade tla u ratarstvu |
| Voditelj: |
Silvio Košutić |
| Ustanova: |
Agronomski fakultet, Zagreb |
| Sažetak: |
Obrada tla u ratarskoj proizvodnji dominira kao najveći potrošač energije. U konvencionalnom sustavu obrade 55-65% od izravno utrošene energije za radove u polju troši se na samu obradu tla. Iako su istraživanja pokazala da se primjenom reduciranih sustava obrade tla može uštedjeti mnogo energije i ljudskog rada, još se i danas oko 85% ratarskih površina središnje Europe obrađuje konvencionalnim sustavom. Supstitucija konvencionalnog sustava obrade tla različitim varijantama konzervacijske obrade danas je u SAD dosegla primjenu na gotovo 40% ratarskih površina, a ovaj proces poslijednjih godina dobiva na značaju i u Europi. Dugogodišnja primjena konvencionalne obrade u ratarstvu je pokazala značajne ekološke i ekonomske nedostatke. S ekološkog stajališta to su povećanje zbijenosti tla izazvano prekomjernim gaženjem oranice strojevima, sustavno smanjenje sadržaja organske tvari u tlu kao posljedica intenzivnog i učestalog djelovanja strojeva i oruđa na tlo, veća podložnost eroziji, te značajna emisija CO2 kao posljedica izgaranja velikih količina goriva. Cilj projekta je usporediti različite sustave obrade tla (konvencionalni, konzervirajući i nulta obrada) s ekološkog i ekonomskog aspekta, u tome istražiti i kvantificirati utjecaj sustava obrade na osnovna fizikalna svojstva tla, smanjenej utroška energije, zagađenja okoliša i troškova u proizvodnji važnijih ratarskih usjeva. Istraživanja su usmjerena pronalaženju ekonomski i ekološki prihvatljivijih sustava obrade tla u proizvodnji ratarskih kultura u najvažnijem ratarskom području Republike Hrvatske, Slavoniji. Osnovom očekivanih rezultata istraživanja i njihovom primjenom u široj proizvodnji moglo bi se izravno utjecati na smanjenje troškova proizvodnje, a time i nižu cijenu konačnog proizvoda, te konkurentnost domaćih proizvođača na domaćem i inozemnom tržištu. Smanjenjem utroška energije, odnosno goriva, izravno se smanjuje količina ispušnih plinova, ponajprije emisija CO2, što doprinosi očuvanju okoliša. Smanjenjem intenziteta i učestalosti obrade, te unošenjem žetvenih rezidua u tlo smanjuje se gubitak humusa i zbijanje tla gaženjem, a pospješuje aktivnost mikroorganizama u tlu, što u konačnici rezultira boljim očuvanjem tla kao najvažnijeg resursa u proizvodnji hrane. |
|
|
|
|
|
|
|
