 |
| Detalji |
| Projekt: |
Dječja i usmena književnost u interferenciji |
| Voditelj: |
Stjepan Hranjec |
| Ustanova: |
Učiteljski fakultet |
| Sažetak: |
Usmena nacionalna književnost umnogome je ishodišna za pisanu,a činjenica se snažnije potvrđuje u dječjoj književnosti. Interferentni procesi poetičke su i recepcijske naravi, a pratiti se mogu na nizu primjera, od početaka hrvatske dječje književnosti - u čitavom 19.stoljeću, te u djelima Jagode Truhelke, Ivane Brlić-Mažuranić, Nikole Pavića, Sunčane Škrinjarić, Nade Iveljić, Paje Kanižaja, Nikole Pulića, Ivana Ićana Ramljaka, Dubravka Horvatića, Ante Gardaša, Miroslava Dolenca i u niza drugih pisaca. Poseban je proces prožimanja u dječjoj književnosti hrvatske dijaspore u susjednim zemljama s obzirom na drugu nacionalnu i društvenu sredinu u kojoj ta dijaspora živi.
U znanosti o književnosti nema sustavnog istraživanja procesa interferencije između dječje i usmene književnosti. Radovi Maje Bošković-Stulli, Josipa Kekeza, Stipe Botice i drugih odnose se pretežito na analiziranje toga odnosa između usmene i "ne-dječje" književnosti, a u prilozima znalaca dječje književnosti - Milana Crnkovića, Ive Zalara i Jože Skoka - na spomenuti interferentni proces ukazivalo se usputno i fragmentarno.
U osvjetljavanju odnosa moguća su, okvirno, dva pristupa: književno-povijesni i žanrovski, to jest moguće je, s jedne strane, ukazati na preoblike odnosa u dvostoljetnom trajanju hrvatske dječje književnosti,a s druge, istražiti prožimanja u okviru pojedinih vrsta. Književno-znanstveno bila bi, zapravo, opravdana kombinacija oba pristupa.
Rezultati toga istraživanja poslužit će odgojiteljima , učiteljima i studentima za upoznavanje s osnovnim poetičkim obilježjima dječje književnosti i, osobito, pokazat će nacionalnu utemeljenost te književnosti, što je izuzetno važno u isticanju i očuvanju nacionalnog identiteta usred današnjih globalizacijskih procesa. |
|
|
