|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Geotehnički vid utjecaja krškog terena na povećanje troškova građenja |
| Voditelj: |
Tanja Roje-Bonacci |
| Ustanova: |
Građevinsko-Arhitektonski fakultet, Split |
| Sažetak: |
Infrastrukturni projekti Republike Hrvatske u području Dinarskog krša otvorili su mnoga pitanja vezana s građenjem u ovako osjetljivim ali i terenima neprikladnim za građenje s aspekte zaštite okoliša.
Krški tereni u nedirnutom stanju uspostavili su ravnotežu u svakom pogledu. Zadiranje u njihovu strukturu građevinskim radovima remeti tu osjetljivu ravnotežu i izaziva strukturne nestabilnosti koje su vrlo često zanemarene. Pod utjecajem ovih zahvata je uglavnom površinski, najviše okršeni dio terena. Građevinski zahvati otvaraju nove površine krškog terena izložene utjecaju atmosferilija i eroziji. Ta nova, otvorena površina počinje bitno mijenjati svoju prvobitnu stabilnu strukturu te postaje postepeno sve nestabilnija.
Uslijed nepažljivih zasijecanja loše projektiranih nagiba pokosa, starenja pukotinske ispune na svježe otvorenim površinama i sl., česte su pojave odrona, klizanja, otvaranja kaverni u dnu i bokovima iskopa, a što znatno povećava s jedne strane troškove održavanja a s druge strane vjerojatnost pojave nesreća i katastrofa. Tipičan primjer za to su stalni odroni na cestama (Knin-Gračac, Jadranska turistička cesta, Hvar-Stari Grad, na pr.).
Nepravilna odvodnja na novootvorenim površinama (npr. odvođenje vode izravno u podzemlje), može pospješiti ispiranje ispune u krovini vrtača, špilja, i većih pukotina , što pak može dovesti do proloma tla na najmanje očekivanim mjestima.Dodatno i osobito nepovoljno na sve gore navedene pojave djeluju i šumski požari koji kemijski mijenjaju površinske slojeve tla i utječu na ubrzanu eroziju i okršavanje, što za posljedicu ima sve gore spomenute pojave štetne po građevine na površini krša.
Analizom Projekta autoceste utvrđeno je da oko 500 m2/km glavne trase, ne računajući čvorišta i zamjenske ceste, predstavlja površinu usjeka i zasjeka, jednom riječju pokosa u autohtonom tlu, koju je potrebno na neki način štititi.
Izučavanje pojave starenja novootvorenih površina u kršu, te mjera zaštite od ovog starenja, stoga je nužna predradnja za vrsniju izvedbu i jeftinije i mnogo sigurnije održavanje ovih građevina. Nadalje, boljim upoznavanjem s ponašanjem pokosa u novonastalim uvjetima, bilo bi moguće izraditi tipske zahvate zaštite, tipske nagibe pokosa koje treba, odnosno ne treba dodatno zaštititi i tipske potporne građevine , koje bi možda bile jeftinije i što je važnije, trajnije od površinske zaštite. |
|
|
|
|
|
|
|
