zProjekti
zProjekti
Nije implementirano Tražilica
ZNANSTVENI PROJEKTI 2024-4-24
zProjekti Lista prihvaćenih znanstvenih projekata - 2. ciklus
Lista prihvaćenih znanstvenih programa
Liste prihvaćenih znanstvenih projekata
Arhiv projekta
(2002. - 2005.)
Pretraživanje arhiva
(2002. - 2005.)
Arhiv projekata
(1996. - 2002.)
Pretraživanje arhiva
(1996.-2002.)
Svibor (1990.-1995.)
Detalji
Projekt: Biomehaničko ispitivanje sila i osteosintetskog materijala na modelu lubanje 
Voditelj: Predrag Knežević
Ustanova: Stomatološki fakultet, Zagreb 
Sažetak: Maksilofacijalna regija u užem smislu podrazumijeva područje lica, čeljusti i usne šupljine, ali se zbog nedjeljivosti struktura splanhnokranijuma ovdje uključuju orbite s orbitalnim sadržajem, strukture nosa i paranazalnih šupljina te područja vratnih regija. Prijelomi i ozljede u ovom području, zbog mnogostrukih funkcionalnih cjelina uslovljavaju složene odnose mekih i koštanih struktura, osjetnih organa i dijelova gornjeg aerodigestivnog trakta. Neadekvatno liječenje prijeloma može dovesti do nagrđenja lica te otežanih funkcija i smanjenog osjeta u ovom području što će uveliko utjecati na kvalitetu života tih bolesnika. Potreba za višestrukim plastično-rekonstruktivnim korektivnim zahvatima smanjuje radnu sposobnost te direktno i posredno utiče na troškove liječenja tih bolesnika. Današnji standard liječenja prijeloma kostiju lica je osteosinteza, odnosno povezivanje koštanih fragmenata pločicama i vijcima. Osteosintezi, kao kirurškoj tehnici, prethodio je niz eksperimentalnih, biomehaničkih i kliničkih ispitivanja, koja su omogućila adekvatno stabiliziranje koštanih fragmenata. Početak osteosinteze veže se uz duge kosti, traumatologiju i ortopediju. Ispitivanja u maksilofacijalnom području uglavnom su provedena samo na modelima donje čeljusti. Postavljene pločice trebale su izdržati sile koje se pružaju duž mandibule do potpunog koštanog cijeljenja. Upotreba ove metode i monokortikalnih pločica za srednje lice, nije se osnivala na eksperimentalnom radu, nego na iskustvu, biomehaničkim i kliničkim ispitivanjima donje čeljusti, potpomognutim dobrim postoperativnim kliničkim rezultatima. Sile koje se protežu na srednje lice su kompleksne, trodimenzionalne i teško ih je evaluirati. Prvi izvor sila rezultat je djelovanja žvačne muskulature, kao i pritiska jezika te djelovanje masetera i lateralnih pterigoidnih mišića. No ove sile su daleko manje i lakše ih je neutralizirati nego one na donjoj čeljusti. U literaturi se navodi da je za cijeljenje u području srednjeg lica iznimno važna dobra vaskularizacija i minimalni pomaci među fragmentima koji zapravo daju impuls za koštano cijeljenje. Razvijanjem biomehaničkog eksperimentalnog modela za ispitivanje sila duž srednjeg lica mogli bi se simulirati različiti tipovi prijeloma. Ovakav eksperimentalni model utvrdio bi optimalno liječenje prijeloma srednjeg lica, kako u smislu lokalizacije osteosintetskih pločica, tako i njihovog broja i veličine. 

Natrag