|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Prognostički faktori kohlearne implantacije u vrlo male djece |
| Voditelj: |
Boris Pegan |
| Ustanova: |
Medicinski fakultet, Zagreb |
| Sažetak: |
Kohlearna implantacija je najbolja metoda rehabilitacije sluha i govora u osoba s velikim oštećenjem sluha. Dobna granica kandidata za implantaciju je sve niža. U novije vrijeme izvode se operacije djeci u dobi do godine dana, pa čak i mlađoj od 6 mjeseci (Robbins 2004, Kileny 2001). Očekuje se brže i potpunije usvajanje i rehabilitacija sluha i govora ako se u što ranijoj dobi omogući adekvatni slušni podražaj. Takve tvrdnje potkrjepljuje nekolicina elektrofizioloških parametara.
Hipoteza je ovog istraživanja da kohlearna implantacija u dobi do 12 mjeseci ne donosi prednosti u konačnom dosegu rehabilitacije slušanja i govora, koje bi opravdale povećani rizik implantacije u tako malog djeteta. Pretpostavljamo da djeca operirana u dobi manjoj od godinu dana ranije stječu vještine u govoru i slušanju, ali da djeca operirana do dobi od 18 mjeseci samo kasne s razvojem vještina, te odmakom sustižu djecu operiranu u mlađoj dobi.
Glavni je cilj ovog istraživanja usporedba i otkrivanje eventualnih razlika između skupine djece koja su dobila kohlearni implantat u dobi manjoj od 12 mjeseci i djece koja su operirana u dobi od 12 do 24 mjeseca.
Specifični ciljevi: 1. Procijeniti omjer korisnosti vrlo rane kohlearne implantacije i potencijalnih rizika operacije i opće anestezije u male djece. 2. Pronaći možebitnu razliku neurofizioloških, objektivnih parametara kod navedenih dobnih skupina djece. Rangirati pojedine neurofiziološke parametre po važnosti za kasniju prilagodbu govornog procesora.
Očekujemo da će dobiveni rezultati pokazati da nije neophodno operirati djecu mlađu od 18 mjeseci, odnosno da eventualni benefit tako rane kohlearne implantacije ne opravdava povećanje dijagnostičkog, kirurškog i anesteziološkog rizika. Očekujemo rangiranje elektrofizioloških intraoperativnih parametara prema važnosti za kasniju rehabilitaciju i formiranje prvih stimulacijskih mapa za govorni procesor.
Važnost je istraživanja prije svega u činjenici da operacija i opća anestezija u vrlo male djece nose velik broj anestezioloških i kirurških rizika. Također je prisutan velik broj dijagnostičkih i rehabilitacijskih nepoznanica. U slučaju dokazivanja naše hipoteze imali bismo znanstveni argument za odgodu operacije. Na taj bi način dobilo vrijeme za temeljitiju dijagnostiku oštećenja sluha i preoperativnu rehabilitaciju, a djeca bi bila operirana s prosječno većom tjelesnom masom i manjim operativnim rizikom. Rehabilitacija i prilagodba govornog procesora bila bi olakšana. |
|
|
|
|
|
|
|
