zProjekti
zProjekti
Nije implementirano Tražilica
ZNANSTVENI PROJEKTI 2024-3-28
zProjekti Lista prihvaćenih znanstvenih projekata - 1. ciklus
Lista prihvaćenih znanstvenih programa
Liste prihvaćenih znanstvenih projekata
Arhiv projekta
(2002. - 2005.)
Pretraživanje arhiva
(2002. - 2005.)
Arhiv projekata
(1996. - 2002.)
Pretraživanje arhiva
(1996.-2002.)
Svibor (1990.-1995.)
Detalji
Projekt: Metaforizacije političke zajednice u javnom diskursu: Hrvatska i Europska unija 
Voditelj: Ivo Žanić
Ustanova: Fakultet političkih znanosti, Zagreb 
Sažetak: Javna poruka - bilo da je medij posreduje, bilo da je sam formulira - funkcionira na dvije simultane razine: eksplicitnoj i implicitnoj, ili doslovnoj i figurativnoj. Cjelinu značenja čine i stilski neutralna razina javnoga diskursa, i stilski markirana metaforika. Ona se dijelom preuzima iz međunarodne diplomatsko-političke komunikacije, a dijelom stvara u nacionalnom komunikacijskom prostoru. Prve metafore utoliko tvore svojevrsni nadnacionalni "zajednički figurativni jezik" kao beskonfliktnu podlogu razmjene poruka, dočim su drugima u temelju specifični kulturološki, društveni i povijesni sadržaji, pa utoliko i potencijalno konkurentne konotacije. Pošiljalac i primalac poruke u trajnoj su interakciji: protagonisti javnoga diskursa emitiraju figure i narativne forme koje nisu samo retorička sredstva nego i utječu na to kako će se neki fenomen spoznavati i vrednovati u javnosti, dočim javnost svojim očekivanjima i stavovima utječe na izbor izražajnih sredstava tvoraca javnoga (medijskoga) diskursa. Tema je projekta klasifikacija i interpretacija dominantnih metafora kojima političke zajednice (države), Hrvatska i EU, konceptualiziraju sebe i Druge, svoju ili njihovu funkciju u odnosima političke moći i procesima identitetskog pregovaranja. Analizira se diskurs šest glavnih protagonista izvršne vlasti u razdoblju 2006-2010: predsjednika Europske komisije, povjerenika za proširenje i predsjednika (premijera) zemlje predsjedateljice, te predsjednika Republike, predsjednika vlade i ministra vanjskih poslova, ne isključujući ni ostale relevantne aktere javne komunikacije (Crkva, Matica hrvatska, medijski komentatori). Hipoteza je da je posezanje za određenim metaforizacijskim obrascima (npr. politička zajednica kao obitelj, kuća, tvrđava) redovito uvjetovano promjenjivim odnosima političke moći i interesa, te da se u pristupnom procesu nacionalnom tradicijom uvjetovane konotacije potiskuju u korist onih uklopivih u dominantnu nadnacionalnu naraciju. Rezultati se provjeravaju strukturiranom anketom na reprezentativnom uzorku, a istraživanja će, osim radovima u časopisima, uroditi dvjema doktorskim disertacijama u četvrtoj godini, te monografijom i zbornikom radova na kraju pete. Istraživanje uvodi nov tip analize javne komunikacije, jer poruku razumijeva kao složen spoj kulturoloških, društvenih, povijesnih, tradicijskih i psiholoških faktora, s konotacijama koje bitno nadilaze političku pragmu i standardnu pravno-političku terminologiju. 

Natrag