|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Institucionalni aspekti i razvoj u procesu pridruživanja Hrvatske EU |
| Voditelj: |
Marinko Škare |
| Ustanova: |
Fakultet ekonomije i turizma “Dr. Mijo Mirković”, Pula |
| Sažetak: |
Da li su programi prilagodbe i institucije u Hrvatskoj stvorili čvrstu osnovu ekonomskog rasta? Mišljene autora je dakako negativno. Prvo, u globalnim okvirima realni i financijski sektor rasti će vrlo sporo, stoga ne treba očekivati da će vanjski šokovi utjecati na Hrvatsko gospodarstvo. Drugo, Hrvatsko gospodarstvo pati od dugoročne strukturne neravnoteže koja, prema svemu sudeći, neće uskoro biti ispravljena. Treće, institucionalne reforme i jaka ekonomska politika predstavljaju preduvjet ekonomskog rasta, stabilnosti i povećanja zaposlenosti neke države. Konačno, državna liberalna politika bez intervencije u ekonomska pitanja u bliskoj budućnosti neće smanjiti već će stvorit još veću neravnotežu. Tijekom prijašnjih istraživanja 15-to godišnje makroekonomske problematike u Hrvatskoj i efikasnosti korištenih ekonomskih politka, istraživači na ovom projektu su predvidjeli da programi prilagodbe sadrže stabilizacijsku komponentu koja nije dovoljni preduvjet ekonomskog rasta , što će primorati Hrvatsku da se suoči sa negativnim poslovnim ciklusima. Uvjeravanja da su programi prilagodbe preduvjet ekonomskog rasta u budućnosti i uspješne tržišne tranzicije nisu točna. Kreatori ekonomskih politika zaboravljaju da stabilizacijski programi moraju sadržavati konzistentne strukturne reforme. Samo na taj način se zemlja, nakon procesa zaustavljanja inflacije, može vratiti na putanju ekonomskog rasta. U Hrvatskoj, strukturne reforme nisu bile sastavni dio stabilizacijskog procesa što je ograničilo mogućnost budućeg ekonomskog razvoja. Nekoliko godina nakon implementacije stabilizacijskog programa država nije mogla zaustaviti odljev sredstava iz proračuna namijenjen za poduzetništvo, pomoć riješavanja problema u bankarskom sektoru i ostaloj neprioritnoj javnoj potrošnji. Fiskalna disciplina bila je zapostavljena rezultirajući nekontriliranom povećanju javnih izdataka. Povećanje javnih izdataka bilo je praćeno smanjenjem javnih kapitalnih investija što predstavlja potpuno zapostavljanje proračunskog zlatnog pravila. Uvođenjem visokih poreznih obveza s ciljem podmirenja javne potrošnje uzrokovalo je nesolventnost realnog sektora. Iz navedenih razloga, pokušaji provođenja strukturnih reformi u Hrvatskoj nisu doprinjeli izgradnji institucija koji potiču tržišni mehanizam. To je stvorilo ekonomsku klimu u kojem je izgradnja i upravljanje uspješnih poduzeća postala teška zadaća. Posljedice navede ekonomske politike vrlo se jasno očituju u današnjem hrvatskom gospodarstvu. |
|
|
|
|
|
|
|
