|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Bioindikacija onečišćenja zraka u terestričkim ekosustavima |
| Voditelj: |
Zdravko Špirić |
| Ustanova: |
OIKON |
| Sažetak: |
Sesilni kopneni organizmi (biljke, gljive i lišajevi) akumuliraju aeropolutante u svojim tkivima. Te kumulativne koncentracije aeropolutanata mogu se koristiti za prostorno intenzivnu procjenu količine imisija "in situ" kroz duža vremenska razdoblja (za razliku od fizikalno-kemijskih metoda kod kojih se zbog skupoće mjerne opreme obično mora birati između zadovoljavajuće prostorne ili vremenske razlučivosti). Stoga su se metode procjene imisija bazirane na takvom biomonitoringu uvriježile zadnjih desetljeća u europskoj i svjetskoj znanstveno-stručnoj praksi. Najčešće se u tu svrhu koriste lišajevi, a od viših biljaka četinjače, dok se u novije vrijeme kao testni organizmi sve češće koriste mahovine i gljive. U Hrvatskoj su preliminarna istraživanja tog tipa provedena samo na četinjačama i na lišajevima, no bez kompatibilnosti sa standardima EU.
Cilj predloženog projekta jest usvajanje, testiranje i eventualna prilagodba standardnih europskih metoda bioindikacije imisije aeropolutanata u Hrvatskoj. Osnovne su hipoteze predloženog projekta: 1) da se i u Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama Europe, može uspješno primijeniti bioindikacija količine imisija aeropolutanata i 2) da su te bioindikacijske metode superiorne izravnim fizikalno-kemijskim mjerenjima depozicije, kada su potrebni prostorno intenzivni podaci koji se odnose na duže vremensko razdoblje, kao što je to slučaj u procjeni okolišnog rizika za zdravlje ljudi u naseljima blizu industrijskih postrojenja, ili u monitoringu zdravstvenog stanja šuma.
Tijekom rada na projektu iskoristit će se dosadašnja iskustva na iglicama četinjača i lišajevima za usvajanje, testiranje i prilagodbu primjena na mahovinama i gljivama kao testnim organizmima. Odabrat će se tipični lokaliteti u Hrvatskoj na kojima je već poznat ili se na temelju literature i iskustva može očekivati okolišni kontrast u smislu količine imisije aeropolutanata (npr. na temelju udaljenosti od industrijskog izvora, ili izloženosti terena daljinskom transportu polutanata). Na tim će se lokalitetima uzorkovati testni organizmi, u čijim će se tkivima određivati koncentracije aeropolutanata (s težištem na teškim metalima), a analizirati će se i koncentracije aktivnosti antropogenih i prirodnih radionuklida. Za obradu podataka i prikaz rezultata koristit će standardne geoinformatičke i geostatističke metode. Nakon predloženih istraživanja u Hrvatskoj će postojati resursi za bioindikaciju imisije aeropolutanata metodama kompatibilnim europskim. |
|
|
|
|
|
|
|
