|
|
 |
|
|
|
|
|
|
| Detalji |
| Projekt: |
Republika Hrvatska u europskoj sigurnosnoj arhitekturi |
| Voditelj: |
Siniša Tatalović |
| Ustanova: |
Fakultet političkih znanosti, Zagreb |
| Sažetak: |
Nova sigurnosna paradigma obilježena je smanjenjem tradicionalnih (vojnih) sigurnosnih ugroza i povećanjem netradicionalnih (nevojnih) ugroza kao što su globalni terorizam, etnički sukobi, organizirani kriminal, ilegalne trgovine, migracije itd. Nova europska sigurnosna arhitektura definira demokratski razvoj političkih sustava i regionalnu suradnju kao jedne od najvažnijih temeljnih elemenata europskih integrativnih procesa, te sigurnosti i stabilnosti euro-atlantskog područja.
U razdoblju nakon “hladnog rata” europski sigurnosni mehanizmi značajno su redefinirani. Na njihovo oblikovanje bitni utjecaj imala je nova strateška okolina, koja nije bila nimalo mirna i stabilna, posebice u nekim europskim regijama. Europska sigurnosna paradigma morala je stoga istovremeno rješavati dvije zadaće: vlastitu reorganizaciju i upravljanje novim strateškim izazovima (primjerice, agresija na Republiku Hrvatsku, rat u Bosni i Hercegovini, krize u Albaniji, Makedoniji i Kosovu). Upravo se područje istočnog hrvatskog susjedstva danas može okarakterizirati kao nestabilna strateška okolina čiji razvoj danas osiguravaju različiti čimbenici međunarodne zajednice. S obzirom na složenost neriješenih pitanja, taj će prostor zasigurno ostati i dalje područje nestabilnih odnosa. Stoga se važnim čini istražiti tri dimenzije: svjetsku i europsku sigurnosnu arhitekturu i njihove mehanizme posredovanja u krizama; dosadašnje posredovanje međunarodnih čimbenika u krizama na području jugoistoka Europe i mogućnosti budućeg djelovanja; uloga Republike Hrvatske u svjetskim, europskim i regionalnim sigurnosnim procesima.
Glavni mehanizmi za upravljanje krizama na europskom prostoru vrlo često zanemaruju specifičnosti povijesno-geopolitičkog razvoja određenih država i regija. Osim strateške ravnoteže u cjelokupnom euro-atlantskom području, bitni elementi izgradnje europske sigurnosne arhitekture jesu: razvoj regionalne sigurnosne suradnje, izgradnja demokratskih političkih institucija, te izgradnja i razvoj sustava nacionalne sigurnosti.
U posljednjih desetak godina gotovo su zamrla istraživanja na području sigurnosti u Republici Hrvatskoj. Nužno je razvijati upravo ta istraživanje jer Hrvatska još uvijek nije izgradila bitne pretpostavke za razvoj sustava nacionalne sigurnosti koji bi zadovoljio sve demokratske standarde na unutarnjoj razini, odnosno pripomogao aktivnijoj participaciji države u međunarodnoj zajednici na pitanjima sigurnosti i izgradnje mira. |
|
|
|
|
|
|
|
